Radmila Miladinović (20) iz Sarnena kanton Obvalden je po njenim saznanjima prva Srpkinja u švajcarskoj vojsci i služi u rodu pešadija. Za “Vesti” je govorila o tome šta ju je motivisalo na ovaj korak, kako sagledava svoju ulogu u državi gde je rođena i odrasla.
-“Odluka je pala prošle godine u oktobru, kada sam počela posle zanata da razmišljam kako bih želela dalje da se školujem. Tog istog meseca sam i poslala zahtev za regrutaciju u vojsci, koji je prihvaćen već u januaru 2014. godine. Moji koreni su srpski, ali sam ja ovde rođena i odrasla. Moja domovina je Švajcarska, ali svakako sam ponosna što su moji koreni srpski, to ni u jednom trenutku ne zaboravljam i želim da ljubav prema svojim korenima negujem kroz svoj dalji život”, – kaže Radmila.
-“Za vojsku sam se odlučila zbog discipline koja vlada u njoj, a još kao devojčica sanjala sam da budem policajka. Kad sam završila školu kontrolne službe za saobraćaj, imala sam puno kontakata sa policijom i zakonima države Švajcarske. Posle svega toga sam se informisala o policijskoj školi i shvatila da sam još suviše mlada i da njima trebaju osobe sa životnim iskustvom. Zato sam se opredelila za vojsku jer kroz nju ću sazreti, a istovremeno biće to i priprema za prijemni ispit i test za policijsku školu u koju želim da se upišem”, – objašnjava Radmila.
Ona kaže da služi u rodu pešadije, da je istovremeno moguće da polaže i veću kategoriju od kategorije B u kojoj je trenutno, te da će u vojsci ostati pun rok, 10 meseci. U njenom vodu su samo dve devojke i 19 muškaraca. Radmila ističe da ima sve potrebne i odlične uslove u vojsci, spavaonu sa kupatilom, kao i svoju privatnost, te da je ulaz u žensku sobu za bilo koji čin vojnog lica dozvoljen samo uz pratnju kolege.
-“Ne osećam se uopšte ugroženo. Kontrole sobe prave uvek u dvoje”, – govori Radmila i objašnjava da nema nikakvih privilegija zato što je žensko.
-“Težina opreme je ista i za nas kao i za muškarce, ustajemo svi u isto vreme, i izvršavamo iste zadatke. Obuka sa oružjem je potpuno ista. Imaju iste zahteve za sve nas. Meni ne bi bilo prijatno da nije tako”, – izjavila je Radmila.
Radmila kaže da su je roditelji (rodom iz Jablanice kod Kruševca) podržali u ideji da odsluži švajcarsku vojsku, da su ponosni na nju i da u svakom smislu pokušavaju da joj olakšaju vojničke dane.
-“Sve do moje regrutacije nisu verovali da ću stvarno ići u vojsku. A kad je konačno odluka pala, počela je euforija i šale na račun toga. “Ti si, ćerko, tatin sin, sa tobom se ponosim”, ima običaj da kaže moj tata jer sam ja jedinica i nemam rođenu braću ni sestre”, – završava svoju priču vojnik Radmila Miladinović.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!