Osvećenje vode ima svoje poreklo u prvim vekovima hrišćanstva, o čemu svedoče drevni pisani izvori. Danas su poznata dva osvećenja vode: veliko i malo. Veliko vodoosvećenje se vrši dva puta u godini na Krstovdan (Navečerje Bogojavljenja) i na Bogojavljenje. To je svečani obred kojem redovno prisustvuje mnoštvo naroda, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica – Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova).
U nekim krajevima običaj je da sveštenik sam raznosi Bogojavljensku vodicu po domovima vernika.
Malo vodoosvećenje vrši se u različitim prilikama, pri drugim crkvenim činovima i obredima, pa i na traženje pojedinih vernika. Prema svakoj potrebi, može se vršiti malo osvećenje vode u svako vreme i na svakom mestu: u kući, u polju, u vrtu itd.
Dolaskom sveštenika u kuću i svećenjem vodice, ulazi blagodat Božija u Vaš dom. Jer, po završetku čina osvećenja vode, sveštenik kropi sva odelenja u kući, kao i svu čeljad koja je prisutna, pri čemu oni celivaju Časni Krst i desnicu sveštenika.
Koliko se dugo može čuvati Sveta Vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs?
Nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta se radi sa starom?
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je “nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?”
Odgovora na to pitanje u crkvenim knjigama nema, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali, zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće, odnosno tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
Što se pak tiče vodice koja se po domovima sveti za Vaskrs (nikada na Vaskrs), ona se u toku posta može (i treba), uzimati svako jutro po malo pre jela, te tako utrošiti. Ona se upravo i osvećuje sa tim ciljem da bi sveti veliki praznik Vaskrsenje Hristovo dočekali u osvećenim domovima, ali i sa osvećenom dušom svojom (kao hramom Duha Svetoga), čemu pobožno korišćenje svete vodice itekako doprinosi.
Osvećena vodica za Krsnu slavu sva se upotrebi na spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gutljaj za osvećenje duše i tela.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!