U Batković kod Bijeljine, pre dvesta godina doselili su Karavlasi, etnička grupa koja vodi poreklo iz južne Rumunije. Iako tamnoputi, Karavlasi nikada neće dozvoliti da za njih neko kaže da su Romi. Pravoslavne su veroispovesti, idu u crkvu, slave krsnu slavu, a na ovom području govore mešavinom srpskog i rumunskog jezika. Vlasnici su prelepih kuća – vila, koje izgledom podsećaju na svetska elitna naselja.
Svi u Semberiji kada prođu pored ovih kuća znaju da u njima žive Karavlasi, ali maksimalno mesec dana u godini, jer ostalo vreme provode ‘tamo daleko’. Karavlasi iz Semberije su većinom u Švedskoj, gde su zaradili penzije, mnogi počeli nove živote, zasnovali porodice.
-“Zovu nas Cigani, ali mi nismo Cigani! Mi ne znamo ciganski, mi govorimo rumunski jezik!”, – kaže za ‘AlJazeeru’ Stojan Čolić, jedan od najstarijih Karavlaha u Batkoviću.
-“Karavlasi su u Semberiju prvo došli u Karavlaško polje, koje se danas zove Velika Obarska. Tu su doselili Karavlasi iz Temišvara. Izrađivali su kašike i viljuške od drveta. Ubrzo su, želeći da budu bliže vodi, preselili u Bistricu kod semberskog sela Crnjelovo. Nije tada bilo kuća kao danas, nego su gradili zemunice, pod zemljom. Sećam se i kad je moj otac gradio zemunicu. Međutim, i Bistricu su morali da napuste zbog podzemnih voda, pa su konačno došli ovde, u Batković”, – prisetio se Čolić. Stojan kaže da su nekadašnji Karavlasi bili ili zanatlije ili muzičari, dok su neki odlazili u nadnice kod zemljoposednika. -“Većinom su bili muzikanti. Svirali su najčešće violinu, gitaru, doboš. Nije se imalo mnogo, ali se, čini mi se, živelo srećnije. Ljudi su bili zdravi i zadovoljni”, – priča Stojan, koji se ženio tri puta i ima petoro dece.
-“Živeo sam u Geteborgu. Petnaest godina proveo sam kao korisnik socijalne pomoći, dobio sam smeštaj, a na kraju i penziju. Švedska je uređena zemlja, ali ipak ja volim da sam ovde. Mnogi Karavlasi su u Geteborgu, a manji broj se odlučio za Nemačku ili Austriju. U Batkoviću sad ima više od 150 kuća Karavlaha, svi su dobri domaćini i ne prođe nijedno leto a da se svi ne okupimo”, – rekao je Stojan.
Karavlasi iz Batkovića kod Bijeljine ističu da nemaju nikakve veze sa Romima i njihovim jezikom, koji uopšte ne znaju, mada bi neki od njih želeli da ga nauče samo zbog romske muzike, čije ritmove vole ponekad da slušaju. Svi Karavlasi u Batkoviću su pravoslavci, krste se, idu u crkvu, a u kuće im o slavama i preslavama dolazi pop.
Antropolog iz Bijeljine Dejan Ćosić da su najpoznatije karavlaške porodice u Batkoviću Čolići, Jovanovići, Kostići, Radosavljevići, Prangaševići, Vasiljevići, Vasići, Markovići, Stankovići, Dudići, Kusonjići, Čumići, Đorđići i druge. -“Karavlasi su se nekada prvenstveno bavili obradom drveta. Danas mnogi imaju velike posede zemlje, ali je ne obrađuju, nego je drugima daju pod arendu. Oni koji su u Švedskoj, rade uglavnom u fabrikama ili na građevini, a neki imaju i svoje privatne firme”, – kaže Ćosić. Kada je reč o političkom angažovanju, Ćosić naglašava da niko od Karavlaha iz Batkovića ne učestvuje čak ni u seoskoj vlasti. -“Niko nikada nije bio deo vlasti, osim Stojana Čolića i on je sigurno najpoštovaniji meštanin zaseoka Karavlasi i ujedno jedan od najobrazovanijih Karavlaha”, – priča Ćosić.
Osim u Batkoviću, Karavlasi danas žive u selu Modran kod Bijeljine (samo tri karavlaške kuće od nekadašnjih 70), u opštini Lopare (šest karavlaških porodica, a do Drugog svetskog rata 76), u selu Mali Sitneš kod Srpca, selu Dragasevac kod Vlasenice, selu Vozuća na planini Ozren, Devetinama kod Prnjavora i selu Ostružnja kod Doboja.
Karavlasi, ljudi koji su vedri, dobri domaćini i u čiji dom ste uvek dobrodošli.
Na kraju, možda je najbolje citirati Stojana Čolića, koji kaže: “Važno je, sine moj, da ne misliš tuđu brigu, nego svoju. Nemoj nikoga da mrziš i budi dobar sa svima. Baci brigu na veselje!”
Izvor: Al Jazeera
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!