Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista i uvek pada 25. decembra po starom, odnosno 7. januara po novom kalendaru. Mada je Vaskrs najveći hrišćanski praznik, koji se naziva i praznikom nad praznicima, najinteresantniji srpski običaji vezani su upravo za Božić i praznike koji ga prate. Tih nekoliko nedelja oko Božića predstavljaju najlepši i najsvečaniji period tokom čitave godine.
Božić je posebno praznik dece i porodice. Na Božić rano ujutro zvone sva crkvena zvona, a domaćin i ukućani oblače praznična odela i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu Liturgiju. Oni koji su se pripremili pričešćuju se, dok ostali posle službe u crkvi primaju naforu, koju na Božić uzimaju pre svakog drugog jela.
Po izlasku iz crkve pozdravljaju se upotrebljavajući tradicionalni srpski božićni pozdrav: “Hristos se rodi” i otpozdravljaju: “Vaistinu se rodi”. Ovako se pozdravlja od Božića do Bogojavljenja.
POLOŽAJNIK – To je prva osoba koja uđe u kuću na Božić. To je dragi gost čiji je dolazak obično unapred dogovoren sa domaćinom, ali može biti i slučajni posetilac. Položajnik se dočekuje na poseban način. Ulazeći on pozdravlja dom božićnim pozdravom i ljubi se sa ukućanima. U stara vremena položajnik je prilazio ognjištu, odnosno kasnije peći, gde bi “džarajući” vatru govorio: -”Koliko varnica, toliko srećica; koliko varnica, toliko parica; koliko varnica, toliko u toru ovaca; koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca; koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja; Amin, Bože daj”. Potom domaćica posluži položajnika i daruje mu pripremljen poklon (u današnje vreme često i novac). Položajnik simbolički predstavlja Mudrace sa Istoka koji su prateći zvezdu došli da se poklone novorođenom Hristu. Veruje se da je to čovek koji će tokom cele naredne godine donositi sreću u kuću.
ČESNICA – Rano ujutro na Božić, domaćica zamesi testo od kojeg peče pogaču. U ovu pogaču, koja se zove česnica, stavlja novčić – uglavnom zlatni i srebrni, tj. od plemenitog metala za koji ne prianja rđa, jer je to dar novorođenom Hristu. U nekim krajevima česnica se pravi kao slatka pita sa orasima. Ime je dobila po tome što se mesi u čast Isusa Hrista, ili zato što se lomi na časti (tj. delove). Česnica se odozgo bode grančicom badnjaka. Kada bude pečena, iznosi se na Božićnu trpezu. Pošto svi stanu oko stola domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, pa preda kadionicu nekom mlađem, ko kadi celu kuću. Potom se peva Božićni tropar (u slučaju da niko ne zna Božićni tropar, može se naglas pročitati uobičajena molitva pre obeda: Oče naš). Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Ona se okreće kao slavski kolač, a zatim se lomi rukama na onoliko delova koliko ima ukućana. Veruje se da će onoga ko dobije deo česnice sa novčićem sreća pratiti tokom čitave godine. Pronađeni novčić predaje se domaćinu, koji ga stavlja na ikonu. Kada se završi lomljenje česnice ukućani jedni drugima čestitaju praznik i mirbožaju se, odnosno, kako kaže Vuk Karadžić u svome Rečniku: “Izljube se svi redom govoreći: Mir Božiji! Hristos se rodi! Vaistinu se rodi! Poklanjamo se Hristu i Roždestvu Hristovom!”, a onda sedaju za sto.
NARODNA VEROVANJA – Kada na Božić pada sneg veruje se da će godina biti rodna. Običaj je da na prvi dan Božića niko ne dolazi u posetu osim položajnika i praznik se proslavlja u krugu porodice. Po završetku božićnog ručka običaj je da se sofra ne diže tri dana, baš kao što se u tom periodu ni kuća ne čisti, pa slama ostaje da leži na podu do Svetog Stefana. Dobro je da se na Božić posle ručka simbolično započne neki posao kako bi ljudi cele godine bili vredni i da bi im poslovi išli od ruke. Mnogi Srbi koji su bili u svađi, na Božić se, po izlasku iz crkve, izmire jedni sa drugima.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!