Radio Bambi

Ostao sam neoptužen i koliko-toliko normalan! (Video)

Nekadašnji predsednik Crne Gore, Momir Bulatović, preminuo je juče u 63. godini života. Bulatovića je smrt zatekla u selu Raći, u Kučima. Srčani udar je bio koban za Bulatovića. On je, za razliku od većine političara iz 90-tih godina, ostao zapamćen kao čovek koji nije podlegao iskušenjima koja sa sobom nose vlast i moć, i za koga se tokom njegovog mandata, a i kasnije, ne vezuje ni jedna afera, ni veze sa kriminalom.

Ostao je zapamćen kao skroman čovek i pošten političar, što danas zvuči gotovo neverovatno, posebno kada se pogleda njegov nekadašnji najbliži saradnik Milo Đukanović, koji je otišao sasvim drugim putem.

Momir Bulatović je bio predsednik Crne Gore od 1990. do 1998. godine i predsednik Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) od 1998. do 2000. godine.

U javnim nastupima vrlo zanimljivo je opisivao sebe.

-“Posle dvanaest godina na vrhu vrhova, ostao sam slobodan, živ, neoptužen i koliko-toliko normalan. Pravi sam muzejski primjerak”, – govorio je Bulatović.

-“Mudrost držim kao svoje najveće bogatstvo koje mi nije darovano samo rođenjem, već i ogromnim iskustvom, a i zahvaljujući velikom broju umnih ljudi čije sam reči slušao ili knjige čitao”, – isticao je Bulatović.

-“Odlučio sam da ne kradem. Kao klinac sam radio kao konobar i nakrao se za celi život. Kao šef države ili vlade, čovek ima mnogo veće odgovornosti da bi rizikovao da ga neko uhvati u lopovluku”, – rekao je u jednom od svojih intervjua.

Bulatović je imao i jasan stav o BiH.

-“Dejtonski mirovni sporazum je zaustavio užasni građanski rat u BiH i više od dve i po decenije ona živi u stvarnom miru. Dakle, Dejtonski sporazum je doneo mir i on mora biti branjen i očuvan. Ja se ne bavim dnevnom politikom, pa tako i o Republici Srpskoj ne mislim na politički način. Volim da dođem u Banjaluku i posebno u Hercegovinu. Radujem se kada se moja ujčevina, Hercegovci, međusobno slažu. Strepim kada se, onako dobro (srpski) posvađaju, ali zbirno osećam da smo jedan te isti narod. Pogledajte u Hercegovini, između Gacka i Nikšića, čak su nam i prezimena ista. Podržavam Milorada Dodika i Željku Cvijanović u odbrani dejtonske BiH”, – govorio je Bulatović.

On je bio jedan od najbližih saradnika predsednika SRJ Slobodana Miloševića, a posle njegove smrti, često je naglašavao da je granica između Srbije i Crne Gore neprirodna. Smatran je jednom od najvažnijih ličnosti i svedokom balkanske istorije devedesetih godina prošlog veka.

Potiče iz oficirske porodice. Pošto se zbog prirode očevog posla porodica često selila, Momir je osnovnu i srednju školu završio u Hrvatskoj, tačnije u Zadru. U Crnu Goru dolazi 1975. godine i u tadašnjem Titogradu, sada Podgorici, upisuje Ekonomski fakultet. Po diplomiranju postao je asistent na svom fakultetu na predmetu Politička ekonomija i stekao titulu magistra ekonomskih nauka. Politikom se bavio u omladinskoj i studentskoj organizaciji. 1989. godine izabran je za predsednika Predsedništva SK Crne Gore, a predsednik Crne Gore postaje na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Posle osam godina na čelu republike i sukoba u vrhu svoje Demokratske Partije Socijalista (DPS), čiji je predsednik bio od osnivanja, Momir Bulatović gubi na predsedničkim izborima od svog dotadašnjeg saradnika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića. Obojicu ih je predložila DPS ali dva različita krila. Krilo sa Bulatovićevim pristalicama, zbog zabrane korišćenja imena DPS biva prinuđeno da uzme novo ime — Socijalistička narodna partija (SNP).

Ubrzo posle smene 1998. godine usledila je ponuda Slobodana Miloševića da sastavi kabinet na saveznom nivou gde je Milošević tada bio predsednik. Na ovom položaju Bulatović se zadržao nepune dve godine. Imao je neprijatnu dužnost da proglasi stanje neposredne ratne opasnosti a zatim i ratno stanje u toku bombardovanja SRJ 1999. godine. Naredne godine pred septembarske savezne izbore je podržao Miloševića. Njegov SNP trebalo je da posle izbora uđe u koaliciju sa SPS-om i JUL-om, a Bulatović je bio kandidat za premijera. DPS, SDP, NS i LSCG su tada bojkotovali savezne izbore pa je SNP olako osvojila 27 od 30 mandata namenjenih za Crnu Goru. Kada je Milošević izgubio u trci za predsednika od Vojislava Koštunice, jedini mogući koalicioni partner DOS-u mogao je biti SNP. Tada dolazi do preokreta u najvećem delu vođstva SNP-a i oni odustaju od kandidature Bulatovića za saveznog premijera, a predlažu tadašnjeg potpredsednika Zorana Žižića da dođe na čelo Savezne vlade. Bulatović je po drugi put napustio sopstvenu partiju koju je osnovao i čiji je bio prvi predsednik.

U slučaju DPS-a leđa su mu okrenuli potpredsednici Milo Đukanović, Svetozar Marović i Milica Pejanović-Đurišić, a u SNP-u takođe potpredsednici Predrag Bulatović, Zoran Žižić i Srđa Božović. Posle ostavke u SNP-u kada je na čelo partije došao Predrag Bulatović, Momirove pristalice su formirale Narodnu Socijalističku Stranku. Momir Bulatović se povukao iz politike i posvetio izradi doktorske disertacije.

U dva video snimka ispod teksta pogledajte neke od njegovih poslednjih intervjua.

Komentari

Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!