Australijski naučnik Dejvid Gudal (104) okončao je danas sebi život uz medicinsku pomoć u jednoj klinici u Švajcarskoj. Umro je mirno u 12:30h u Bazelu, uz zvuke Betovenove ‘Ode radosti’ dok su mu lekari ubrizgavali smrtonosnu injekciju. Gudal je poslednje sekunde života proveo okružen porodicom.
Naučnik je i na dan svoje smrti pokazao veliku želju i nestrpljenje da konačno ‘ode sa ovog sveta’. Dok je njegova porodica ispunjavala formulare, 104-godišnjak ih je neprestano požurivao i prigovarao.
-“Šta čekamo? Hoćemo li više da počenemo”, – prigovarao je Gudal.
Posle ubrizgavanja injekcije svi su čekali da Gudal utone u večni san, ali njemu se i ta procedura učinila predugom pa je pitao lekare: “Koliko će ovo da traje!?”.
Bile su to poslednje reči Gudala, koji je preminuo posle nekoliko trenutaka. Ovaj priznati ekolog i botaničar, rekao je da se na to odlučio jer je bio sve manje sposoban da se brine sam o sebi.
U intervjuu povodom svog 104. rođendana prošlog meseca, izjavio je: -“Nisam srećan. Želim da umrem. To nije posebno tužno. Tužno je ako se to čoveku ne dozvoli”.
-“Radije bih skončao u Australiji, ali stvarno mi je žao što Australija kasni za Švajcarskom kada su u pitanju prava na smrt”, – rekao je naučnik uoči eutanazije.
Gudal je pre smrti rekao da se nada da će njegov slučaj podstaknuti Australiju i druge zemlje da razmotre svoja zakonodavstva. Inače Gudal je neuspešno pokušao da izvrši samoubistvo početkom godine.
U Švajcarskoj je ‘asistirano samoubistvo’ legalno i dostupno, a borci za pravo na smrt podržavaju Gudalov postupak, dok neki kritičari u Švajcarskoj kažu da bi takva vrsta skraćivanja sopstvenog života trebalo da bude dopstupna samo onima koji su neizlečivo bolesni. Gudal nije bio bolestan, ali je u jednom od posldnjih obraćanja novinarima rekao kako je sve slabiji i sve više u nemogućnosti da živi kako je nekad živeo.
Penzionisan je tek u 102. godini, kao najstariji naučnik u radnom odnosu.
Ovaj uvaženi botaničar i ekolog je rekao da njegov život više nije vredan življenja, izrazivši nadu da će njegova priča dovesti do legalizacije ‘asistiranog umiranja’ i u drugim zemljama.
Otac četvoro dece i deda 12 unučadi, ali i dugogodišnji član grupe koja se zalaže za eutanaziju, objasnio je pred smrt da je prestao da uživa u životu pre 5 ili 10 godina, delimično zbog sve slabije pokretljivosti i gubitka vida.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!