Danas se navršava 27 godina od devetomartovskih demonstracija u Beogradu. Kao i 5. oktobar 2000, i devetomartovske demonstracije iz 1991. godine ostale su samo tiha uspomena. Deveti mart postao je simbol borbe i građanskog otpora, a lider ‘Srpskog pokreta obnove’ (‘SPO’) Vuk Drašković, čija stranka je demonstracije i organizovala, navodi da se 9. mart danas prekriva zaboravom i neistinama, a da mladi danas o tome gotovo da ne znaju ništa.
-“Toga dana u Beogradu smo demonstrirali protiv ‘medijskih bastilja’ koje su mržnjom i neistinama trovale milione ljudi i činili ih slepim da vide kud to Srbiju i ceo srpski narod u tadašnjoj Jugoslaviji vode predsednik Srbije, njegova partija, komunistički generali, udbaši, mafijaši i mnogi još koji su sebe nazivali elitom nacije. Na nas je, zbog toga, udarila sva policijska sila, a uveče i armijski tenkovi”, – seća se Drašković.
O 9. martu se govori sve manje, mladi o tome danas gotovo da ništa i ne znaju, a Drašković tvrdi da se ‘piše lažna istorija o zbivanjima tragičnih devedesetih godina’.
Demonstracije 9. marta su na ulice izvele oko 100.000 ljudi, po gradu je razmešteno više od 10.000 policajaca, a beogradski asfalt su gazili i vojni tenkovi. Izlazak građana na ulice organizovao je ‘SPO’, čiji je lider Vuk Drašković 16. februara 1991. godine ‘proglasom’ pozvao na demonstracije 9. marta, tačno u podne, na Trgu republike, zbog, kako je tada navedeno, ‘huškačkog izveštavanja TV Beograd’, koja je tada prvi put prozvana ‘TV Bastiljom’.
Glavni zahtevi demonstracija bili su smene direktora ‘RTS-a’ Dušana Mitevića i još četvorice urednika – Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.
Miloševićev režim nije želeo da dozvoli demonstracije, pa je policija blokirala prilaze Trgu i od jutra počela da potiskuje demonstrante, koristeći palice, suzavac i vodene topove. Lideri opozicije su se pred naletom policije sklonili u Narodno pozorište, a sa terase tog zdanja Drašković je demonstrantima izdao komandu “Juriš!” Tada su počeli žestoki, višečasovni sukobi na ulicama Beograda.
U haosu su poginuli maturant Branivoj Milinović (18) i policajac Nedeljko Kosović (54). Centar grada bio je opustošen, a u sukobima demonstranata i policije je povređeno je 114 osoba – 58 policajaca i 86 građana, a uhapšeno je 158 ljudi, među kojima i Drašković. Tog dana je policija nasilno zabranila rad ‘Radija B92’ i cenzurisala ‘Televiziju Studio B’.
Miloševićev zahtev za zabranu zbog ‘pristrasnog izveštavanja i uznemiravanja javnosti’ sproveo je ministar policije Radmilo Bogdanović. Uveče su ulice bile potpuno puste, policija je tokom noći hapsila na desetine demonstranata, a mir su čuvali tenkovi, koje je režim izveo na ulice u večernjim časovima. ‘Deveti mart’ ipak nije završen te noći. Studenti su se organizovali i 10. marta su se okupili na Terazijskom platou gde su uz podršku građana pored ostavki čelnika i urednika državne televizije, zatražili i ostavku ministra policije, oslobađanje svih uhapšenih i omogućavanje rada ‘B92’ i ‘Studija B’.
Dan kasnije, na Ušću je ‘SPS’ organizovao kontra-miting sa kog je funkcioner te stranke Dušan Matković pozvao okupljene penzionere da ‘krenu na Terazije i razjure sramotu Srbije’. Studenti su tokom mitinga nazivani ‘ustašama’ i ‘huliganima’. Tada je brojnim podelama u društvu dodata još jedna – ‘roditelji na Ušću, deca na Terazijama’.
Studenti su nastavili sa danonoćnim protestima i svojom ‘plišanom revolucijom’ sve do 14. marta, kada su svi njihovi zahtevi prihvaćeni. Usvojene su ostavke Mitevića i Bogdanovića, smenjeni su urednici ‘TV Beograd’, ‘B92’ i ‘Studio B’ su nastavili sa radom, a oslobođeni su svi uhapšeni.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!