Jovan Dučić (1874-1943) srpski i jugoslovenski pisac, pesnik i diplomata. Jedan je od najznačajnijih pesnika srpskog modernizma i najznačajniji liričar. Bio je i jedan od osnivača ‘Narodne odbrane’, nacionalne nevladine organizacije u Kraljevini Srbiji. Rodom je iz Trebinja.
Prvu zbirku pesama Dučić je objavio u Mostaru 1901. godine u izdanju mostarske ‘Zore’, zatim drugu u Beogradu 1908. godine u izdanju ‘Srpske književne zadruge’. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, ‘Blago cara Radovana’ i pesnička pisma iz Švajcarske, Grčke i Španije. Radio je i kao učitelj. Deset godina svog života proveo je u Ženevi i Parizu.
Ministarstvo inostranih dela Srbije od 1910. godine ga je angažovalo u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini, Madridu i Kairu (1926-1927), kao i delegat u Ženevi u ‘Društvu naroda’.
Potom je privremeno penzionisan.
Dve godine kasnije vraćen je na mesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu. Biran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog člana izabran je 1931.
Sledeće godine postavljen je za poslanika u Budimpešti. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu, (gde je 1937. godine postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu). U doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine Jovan Dučić je bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španija priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u junu 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u avgustu iste godine otišao u SAD u grad Geri, Indijana, gde je živeo njegov rođak Mihajlo.
Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinoisu (čiji je osnivač Mihajlo Pupin 1914. godine), koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi.
Za to vreme pisao je pesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila hrvatska ustaška vlada.
Umro je 7. aprila 1943. u Geriju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog manastira Svetog Save u Libertivilu, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja želja Jovana Dučića ispunjena je 22. oktobra 2000. godine.
U nastavku pročitajte nekoliko njegovih najpoznatijih citata!
* Retko koja žena hoće da osvoji duhom, još manje dušom, a najmanje dobrotom.
* Nikad čovek ne može da kaže toliko mudrosti, koliko može da prećuti ludosti.
* Žena će oprostiti muškarcu i najteže poroke, ali žena ne prašta drugoj ženi ni njene najveće vrline.
* Što uspemo svojom pameću, pokvarimo našom ćudi; ali što uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom.
* Svet podnosi starca samo ako je bogat ili duhovit.
* Prvi znak da jedna žena doista ljubi, to je kad se u njoj javi neodoljiva i bolna želja da dobije dete od čoveka kojeg voli.
* Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je opasnija od preljubnice.
* Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.
* Ko se dotakne prljavog predmeta, on uprlja svoje telo, a ko se takne prljavog čoveka, on uprlja svoju dušu.
* Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, već od čoveka.
* Ja pamet muškarca računam po onom što kaže, a pamet žene po onom što ne kaže.
* Žena se često brani od poroka srčanije i poštenije nego muškarac, jer zna da je ne kontroliše samo jedno lice, nego celo društvo, i porodica, i sve ostalo što su ljudi podigli protiv žene.
* Žene su stvarno vernije nego što mi verujemo i vernije su kad im se to ne traži, nego kad im se to iziskuje.
* Nije žalost što često rđavi i glupi ljudi ipak dobro žive; žalost je samo kad glupi i zli ljudi otmu mesta pametnim i čestitim.
* Iz koristoljublja se ljudi odriču otadžbine, porodice i vere.
Komentari
Radio Bambi se ograđuje od komentara. Oni su stav i lično mišljenje čitalaca (slušalaca) i ne odražavaju stavove naše redakcije!